Sud i Tužilaštvo

Tokom sudske rasprave vodi se zapisnik.To radi zapisničarka – navodno.
Ako je već zapisnik trebalo bi da je u njemu zapisano po mogućstvu sve što je rečeno. To bi trebalo da je „slika“ rasprave. Tim zapisnikom služi se i sud višeg stepena koji donosi još značajniju odluku.
Ali. nije tako.
Sudija bira šta će se uneti u zapisnik. To može da bude bleda slika rasprave. Sudija diktira zapisničarku ono što on smatra da je važno. To je po zakonu.
Ali tu zakon nije dobar. Sudija unosi ono što on smatra za objektivno ali stranka možda ima drugo mišljenje. Sudija često odbija da unese u zapisnik ono na čemu stranka insistira.
Desi se i to da sudija pri ponavljanju postupka ne poštuje odliku višeg suda. Ume da kaže da ta odluka za njega ne važi. Drskost je beskrajna. („to za mene ne važi“ – Prvi osn. sud u Bgd.)Takav sudija sudi po ličnom mišljnju a ne po Zakonu.Drugostepeni sud mu daje za pravo pa čak šta više samovolju proširuje jer je tužena stranka samostalna u donošenju svojih odluka te navodno ima pravo da neki drugi zakon ne poštuje.Tako sudije odobravaju nasilje jedne stranke.
Zapisnik je pravi zapisnik samo tada kada se zapisničarka trudi da uhvati svaku izgovorenu reč tokom rasprave . Sudija nebi smeo biti taj koji bira šta će se u zapisnik uneti. To je falsifikat rasprave. Sud višeg stepena ne dobija realnu sliku sa sudjenja na nižem stepenu.
Zapisnik je Ono što vidimo na sudjenjima po američkim filmovima. Nažalost!!

U našim sudnicama zadnjih godina sedi i jedno lice službenik suda – na platnom spisku suda. Ko je to lice ? To lice radi nešto drugo. To je svakako sudijin branitelj .Svedok u korist sudije ako se koja od stranaka požali na sudiju. Tu objektivnosti nema.

Izmenom ZPP od3.7.12. predvidjeno je da je Revizija dozvoljena samo po tužbenim zahtevima većim od 100.000 evra.
Dakle, sirotinja bolje da ne tuži. Pravo Revizije imaju samo bogati Oni se tuže za velike pare o kojima sirotinja ne može ni da sanja. „Gospoda“ u Skupštini kažu da je to demokratija.
Sudije uglavnom smatraju da imaju pravo šikaniranja stranke kojanema advokata. Tada sude sasvim protivzakonito a često odbijaju uopšte da sude. To se odomaćilo u toj meri da i službenici suda smatraju za normalno da stranka bez advokata mora da izgubi parnicu. Tako sudija samovoljno uvodi kaznu gubitka parnice za pismenu stranku koja može i bez advokata ili koja iz bilo kog razloga ne može da dobije advokatsku uslugu ili jednostavno nema para za advokata.U zemlji uzavrelih nacionalstrasti i advokati nisu imuni.Ipka,ipak paze kome prižaju uslugu.

Pre 15 godina ministar pravde je uspeo da podigne plate sudijama za 100 % a da bi sudije bile stimulisane da bolje sude. Nažalost sudije tu uvećanu platu uzimaju ali posao ne obavljaju bolje. Danas vidimo da je to bila graška te sudijama treba plate vratiti na isti relativni nivo.
Kako se vrlo ćesto ponašaju sudije vidi se po člani 360 Krivičnog zakonika koji predvidja vremensku kaznu(zatvor) i za sudije koje donose vanzakonske odluke. Sudija nie Bog.
Ko studira Pravo? Kada gimnazijalca maturanta nezainteresovanog ni za šta pitate šte će studirati kaže; paaa Praavoo ili Ekonoomiiju. Tako nam i jeste.
Uz sve ovo doživesmo i promenu zakona ( ZPP) po kome gradjanin mora imati advokata .Zašto??
Zato što advokati ne žele da se bave tužbama protiv države- njenih ustanova. Posebno ne žele sudjenja na trećem stepenu – revizija ili zaštita zakonitosti. Kako advokat neće protiv države to bi gradjanin izgubio mogućnost isterivanja pravde – nebi tužio.Tako se politikantvrhuška nebi komromitovala, ili drugačije rečeno, na vlasti bi ostali isti ljudi za sva vremena.
Srećom poštenije drugačije mišljenje je pravagnulo.
27.5.13
Zakon o sudijama se zloupotrebljava.
Po ovom zakonu sudija je nezavisan u donošenju odluka i sudi po Ustavu, zakonu….
Po čl.22 sudija je slobodan u zastupanju svoga shvatanja , utvrdjivanju činjenica i primeni prava. Sudija nije dužan da ikome …. objašnjava svoje pravno shvatanje…
Ovaj član zakona daje sudiji široko pravo šikaniranja stranke. Drugačije rečeno dozvoljeno mu je svako bezakonje. Bezakonje se koristi naročito kada su stranke različitih društvenih položaja- uiticaja. Sudijska drskost ide čak dotle da se neki zakoni proglašavaju nevažećim za pojedine ustanove. Tako Apel. sud u Beogradu oslobadja Narodnu banku od Zakona o obligacijama i Zakona o zabrani diskriminacije.
Vidimo da sudije i pretsednici sudova POTSTIČU KRIMINAL .Pretsednici brane kriminalitet pozivajući se na čl.22 Zako o sudijama.Očigledno je da se pretsednici ponašaju kao da nemaju pameti u glavi. .Ovaj član zakona dozvoljava bezakonje ali isti zakon ne predvidja PSIHOTEST ZA SUDIJSKE KANDIDATE I POSTOJEĆE SUDIJE NA SVAKIH NEKOLIKO GODINA.
Član 22 treba proširiti tako da je pretsednik suda OBAVEZAN da pokrene postupak ,disciplinski ili sličan, ili da da predlog za isti ako se zapaža da je sudija samovoljan ,nekorektan, BEZ OBZIRA ŠTO NIJE OBAVEZAN da daje posebnu izjavu o svome ponašanju ili odluci.
Sudija se MOŽE BRANITI ĆUTANJEM kao i svaki osumnjičeni gradjanin . Pretsednik suda čak i ne mora unapred obavestiti sudiju o svome predlogu za pokretanje postupka a ovo tim pre jer sudija “ ne mora“ davati posebnu izjavu.
Sudija nije Bog. Sudija nebi smeo biti Sila nad zakonom, sila nad gradjaninom a uz pomoć Pretsednika kao danas.

Tužilaštvo
To je najgora ustanova koju imamo.
Još pre nekoliko decenija neko je zapazio“teško onome ko podnese prijavu“.Zastrašivanje gradjanina podnosioca prijave bilo je redovna pojava. Nije mnogo bolje ni danas. Tužilaštvo odbija da radi na prijavi gradjanina i kada su u pitanju samovolje državnih službenika koji čine štete celoj državi a sve sedeći na budžetu.
Takav slučaj je i sa gradjevinskim dozvolama.Oko toga je „zapelo“ u celoj Srbiji. Tužilaštvo uporno tvrdi da ili slučaj nije za javno tušilaštvo ili da je gradjanin podnosioc prijave bio neprecizan. – da nije dao dovoljno podataka.
Zakon o krivičnom postupku precizira koje radnje javni tužilac preduzima i sa nepotpunim prijavama. On vodi istragu. Podnosilac prijave ne mora biti pravno obrazovan i ne mora poznavati zakon. To je posao javnog tužioca. Nigde nije rečeno da prijava mora biti precizna ali je rečeno da javni tužilac isteruje tu preciznost.
Prijava se odbija i kada je delo od opšteg značaja- kao što je i slučaj gradjevinskih dozvola.
Ima sličajeva kada Javni tuž. po prijavi gradjanina i pokreće postupak ali je pod pritiskom nekoga malo kasnije odbaci. Zakon o Postupku precizira radnje koje treba preduzeti i ne kaže da je nečije mišljenje važnije od zakona.
Čl. 360 KZ važi i za javne tužioce i gradjani to treba da znaju.

Gradjani treba da podnose prijave uvek kad se radi o protiv zakonitim pojavama od šireg interesa.
Gradjevinska dozvolje ja problem cele Srbije a zbog samovolje i radne nesposobnost državnih službenika koji se njima bave. Prema tome i bez posebnih prijava Osnovno tužil. moralo bi pokretati postupke samoinicijativno širom cele Srbije.
Samovolja državnih službenika mora biti predmet Javnog tužioca.

Tužilaštvo ni do danas nije pokrenulo postupak ni pritiv Đelića koji je isprovociran Vučićem priznao da je došao do 10 milona evra zato što je „majstor za pravljanje para “ što inače svim Srbima preporučuje.