Štampanje para 2. – Javni radovi + Seoski putevi

U knizi Finasije na str.8 čitamo da je inflacija rezultat sveukupnog narušavanja ekonomskog zdravlja nacionalne privrede. Vidimo da inflacija nema samo jedan uzrok. Tu se spominje i „preteći velika novćana masa“. Sada se možemo pitati zašto i medjunarodni kredit nebi mogao biti preteći po pitanju inflacije.
Kredit se teško dobija i mora se vraćati.
Domaći naštampani novac se ne mora vraćati. To nije dug.
Dug je teret budućim generacijama.Oćigledno je da je kredit lošiji od štampanog novca. Strogo namenski naštampani novac smeo bi ući u velike JAVNA RADOVE direktno iz Centralne banke a ne kroz budžet i operativne banke. Tako bi bio zaštićen od zloupotreba.
Centralna banka bi imala posebno odelenje za finansiranje Javnih radova. Tu bi radili ekonomski zreli gradjevinci koji bi odobravali nove isplate direktno izvodjačima Javnih radova i isporučiocima materijala.

Ovaj srpski „nju dil“ nebi imao inflaciju za posledicu jer bi taj novac bio ZARADJEN a ne dobijen linijom socijale. Zato bi ga radnik (gradjanin) poštovao a ne trošio uludo. Taj novac kao redovnu platu dobijali bi SAMO učesnici Javnih radova.
Za školstvo i svaku socijali – Ništa.
Deo ovako zaradenog novca ipak bi UŠAO u državnu kasu kao maloprodajni porez na promet.
Nezaposleni imaju PRAVO da rade.Sa tim pravom su se rodili- i niko NEMA PRAVA da im ovo zakida.
Srbija ima ogroman broj nezaposlenih ali nema kvalitetnih saobraćajnica i javnih zgrada. To se uklapa medjusobno i treba ga iskoristiti.

KENZIJANSKI pristup ekonomiji nije ziheraški. On je zdrav i potstiče zapošljavanje naroda. Po Kejnziju treba pre svega ZAPOŠLJAVATI NAROD dok stabilnost valute nije odlučujuća. I to se svodi na Javne radove. Vidimo da stabilnost valute nije Božija zapovest .Vidimo i to da velike priče o stabilnoj valuti proturaju RADNO NESPOSOBNI Stabilna valuta uz masovnu nezaposlenost produžava tu nezaposlenost tj. agoniju.

„Jak dinar“ i stabilan dinar zadnjih godina se dužu u nebesa i to deluje žalosno i smešno uz zamrlu proizvodnju i nezaposlenost. Ovo forsira finasijska vrhuška koja je materijalno dobro stojeća. Uz ovakvo stanje NEVIDI se snaga dinara. Finasijska vrhuška nema nikakvo pravo da ovo društvo drži u socijalnoj bedi i mizeriji. Socijalna beda povlači za sobom i moralnu pa tako i mentalnu. Ovakav stav, monetaristički, upućuje da vrhuška lovi nešto za sebe privatno tamo preko granice i neraspolaže stručnošću.
19.2.2010

Nedavna izjava Ministra Trgovine da je on Partner vlasnicima trgovačkih maloprodajnih lanaca potvrdjuje ovo naše zapažanje.Ministar trgovine morao bi da vrši pritisak na vlasnike trgovina u pravcu obaranja cena a on kaže da ovo nije Titovo vreme te da trgovci mogu kako hoće da nam izvlače pare iz džepova .Ministar još uvek nije SMENJEN. Javno Tužilaštvo – NIŠTA. To je najgora ustanova koju imamo. Poznajemo se već decenijama.

SEOSKI PUTEVI
Nedavno reče ministar gradjevine da će stranci koji treba da rade put 11 prema Čačku za ovaj posao dati i inžinjering. Odmah zatim ministar finasija reče da je nešto posla moglo da se uradi i pre par godina ali nije imeo ko da radi projekte. Obojica kažu isto. To smo zapazili još pre tri godine – da će se teško naći ljudi za vodjenje velikih poslova te da treba dovesti ljude sa strane. To NIJE prihvaćeno ali sada priznajemo svoju domaću nemoć za velike poslove.

Po variošima srbije ima malih projektantskih biroa koji nekako preživljavaju. Njima treba ponuditi sav posao oko izgradnje u lokalu. Tu su i izvodjači do sada malih radova.
Treba ih angažovati za sporedne puteve i putiće kao i manje javne zgrade. Kad taj posao obave davati im i veće poslove. Momci bi to uradili – plaća se.
Centralna banka bi morala da se odazove a ako neće smeniti rukovodstvo i dovesti novog Guvernera.
Rekonstrukcija vec postojećih puteva i putića nebi bila bauk jer oni postoje i nebi bila potrebna eksproprijacija. Izrada ovakvih projekata bila bi brza i jednostavna – trase postoje.
Srbiji je potreban i veliki broj mostova i mostića,kolskih i pešačkih.
To bi ohrabrilo i strane investitore jer bi videli da Srbija ima ozbiljne namere.
Srbija mora angažovati svoje ljude. Ako neko ne ume da radi naučiće ako mu se smeši pristojna zarada. U svakom slučaju ovo društvo nemože nadalje živeti na opštem naradu i pospanosti.
Ovim malim izvodjačima treba davati i dovršenje gradskih ulica da neostaju u nedovršenom stanju.

O štampanju novca za nove poslove treba otvoreno govoriti. Gradjani se nebi bunili. Javili bi se svakako „kritičari“ (nadobudni kritikanti) koji bi govorili bilo šta samo da bi se čuli i slikali za tv.
Ako čak i za čišćenje starih kanala za navodnjavanje treba uzeti kredit druge države tu nisu čista posla.
Sav naš život pokazuje da nebismo smeli imati poverenja u funkcionere kada su u pitanju prekogranični finasijski poslovi jer su mnogi isprljali ruke već u unutrašnjim poslovima.
Ekonomija nam kaže:Za nove poslove novi novac.DAKLE, ŠTAMPANJE.
Liberalizacijom uvoza samozvani stručnjaci su opustošili srbiju ali su i dalje u vrhu države – njima se ne može verovati. Nevolja je u tome što oni smatraju da za svaki problem mogu dati nebulozno opravdanje koje bi mi (po njihovom shvatanju) morali prihvatiti. NEMORAMO.
Tužilaštvo bi se moralo zaiteresovati za navodnu opravdanost nezaposlenosti.
12.1.14

Evropska centralna banka počinje da štampa novac za oživljavanje evropske proizvodnje – 60 milijardi evra mesečno.23.1.15