„HISTORIJA BOSNE I“

Autor Vladaimir Ćorović, 1940. SKA.
Knjiga ima oko 600 strana. Odprilike do 1/4 knjige autor gradjane Bosne naziva Srbima koji su i Južni Sloveni.Još kaže da su živeli već u 9.v. pod vrhovnom vlašću raških vladara (str.130).U preostalih 3/4 knjige retko ih naziva Srbima (gotovo nikako) već piše Bosanci.
Tada u 9.v. navodna srpska država izlazuila je na more u oblasti Neretve (str.131).
Čitamo da su Južni Sloveni došavši na Balkan prihvatali hrišćanstvo brže ili sporije – kako kad. Na str.223 naglašava da se Stevan Nemanjić sukobio sa Petrom (iz Miroslavljeve porodice) pobedio ga i podelio oblast Huma na tri dela.
Na str. 338 autor kaže da je ban Ninoslav (13.v.) smatrao svoje podanike Srbima ali u 14.v. bosanci se zovu samo Bošnjani i Dobri Bošnjani. Kralj Tvrtko ipak kaže za sebe da je vlast dobio od svojih „praroditelja gospode srpske“.
Tu se zapaža (str.338) stalna neodredjenost Bosne po nacionalnoj liniji. Vidi se nac ionalna neodredjenost tj. mešavina naroda bez medjusobne nivelacije svojih kultura.

Na str.559 i 560 čitamo.
„Bosna je pala brzo , bez ijedne veće bitke i skoro bez ikakve prave borbe, „šapatom“ kako se posle govorilo, izjedena već ranije domaćom neslogom , otsustvom svake moralne odgovornosti, i besprimerno bezobzirnom sebičnošću onih koji su se nalazili na njenom čelu. Turci su jednim udarom srušili zgradu koja je bila sva CRVOTOČNA.
Niko ne ustade da je požrtvovano brani, a izdaje je bilo na više strana. U pismu papi od 27. januara 1464. kralja Matija je, istina, pravdajući sebe, s prekorom i crno prikazivao bosanski stav. TURČIN JE , VELI, POBEDIO PRE NEGO JE I IZVADIO MAČ. . ………..
Bosanska HISTORIJA NE DADE NI JEDNE MARICE , A KAMO LI VELIČANSTVENOG KOSOVA. Nijedna balkanska država nije pala brže , ni lakomislenije, ni sramnije. ….
U ono malo NARODNIH PESAMA o propasti bosanskog kraljevstva , čije je poreklo, u ostalom VRLO SUMNJIVO, a tendencioznost suviše prozirna, pokušano je da se taj pad objasni tim, što je u zemlji bilo vrlo mnogo izdaje i zavade , kako “ ban “ bosanski
Svoj je braći svojoj omrznuo
I golubu ja jelovoj grani
i to stoga . što ga prevari „gospoda latinska“ , te primi njihovu veru.
Ljuto zavadjena verski , lišena osećanja prave državne nezavisnosti zbog isuviše jakog madjarskog pritiska i verske rimske akrivnosti , u posednje vreme i klasno podeljena , sa nezadovoljnim seljaštvom, dugo godina poprište gradjanskih ratova, u kojima se udruživapo ko je sa kim hteo i gde se borilo kako je ko želeo i čim je mogao, sa POLJULJANIM I PORODIČNIM I SVAKIM DRUGIM MORALOM, Bosna je pala skoro kao primer države , koja NIJE IMALA NI NEKE SVESNE HISTORIJSKE MISIJE NI NEKE JASNE IDEJE VODILJE. Njem polet u 14.v. malaksao je brzo i bez traga. NJENA PROŠLOST , kao nešto suviše složeno, tudje i daleko NEVEZANA SUDBINSKI ZA NJEZINU NARODNU DUŠU, ZABORAVILA SE ČAK U VLASTITOM NARODU I NA SOPSTVENOM PODRUČJU . Za nju skoro nezna ne samo bogata naša epska poezija , nego ni lokalna predanja , koja sa drugim stranama mogu biti tako uporna. S Bosnom je 1463. god. nestalo jedne države koja je nastala i živela pretežno samo kao geografska jedinica i koja je samo u jednom izuzetnom periodu pokušala iz svog geografskog položaja stvoriti jedni historijsku misiju.“

Vidi se da ni autor ne tvrdi da ti ljudi jesu istog etnoporekla kao Srbi. Situacija je i danas ista. Nesloga i lična korist po svaku cenu pa makar i po cenu propasti – Dodik.
Autor Ćorović bio je vezan za dvor Kara- Djordjevića te je morao bar na početku knjige srbovati. To mu se mora oprostiti. U daljem tekstu autor naglašava jezivi nemoral toga naroda i njegoviuh gospodara.
Država Raška nije postojala do 12.v. te ranije nije moglo biti „raških vladara“ . To su svakako bili Huni („Beli i nekršteni“) .U vreme pisanja ove knjige autor svakako nije znao da Srbi (Serbi , Seri i td). nisu sloveni i da su došli sa juga a Sloveni sa severa Azije.
Autor svakako nije znao da je opanak „šiljkan“ donet iz Male Azije.
U knjizi vidimo ogromnu razliku srednjevekovnih društava sa leve i desne strane Drine.
Bosna je živela „samo kao geografska jedinica“.
Društvo sa desne strane Drine odupiralo se Turcima nekoliko decenija posle dogadjaja na Kosovu. Vidi se neki drugačiji narod. Ljudi sa leve strane Drine nisu dizali ustanak protiv Turaka i ODBILI SU UČEŠĆE U PRV OM SRPSKOM USTANKU.
Narodi Ser… porekla nisu nikada organizovali Krajine ali i danas s one strane Drine postoji Bosanska krajina. „Krajina“ je hunska organizacija.

Ozbiljna novina piše (5.3.17.) o „Srbima“ u Tstu u vreme Prvog srp. ustanka. Kaže da su ti ljudi u Trstu dolazili iz hercegovačkog zaledja (ne kaže iz Srbije). „U Trstu nije postojao nijedan srbin iz beoigradskog pašaluka. “ Finansijska pomoć ustanku iz Trsta bila je vrlo mala.
Vidimo da su Huni ime „Srbi“ kao lažno uneli i na teritoriju tadašnje Bosne što se i danas zloupotrebljava. Imenica Huni nije ni danas sigurna za taj narod. Došla je svakako od Hum što je značilo objekat ličnog žrtvovanja.Lična “ žrtva“ im je i danas nekakva svetinja koja im „daje pravo“ na svaku samovolju. Kako ni sami „Huni“ nisu znali a svakako ni imali svoje etničko („nacionalno“) ime po dolasku u Evropu usvojili su Ser… (Seren, Serb) i slično kako bi se lakše utopili u novu sredinu.
I iz ove Ćorovićeve knjige (izdanje 1940.) vidimo da nema nikakve opravdavajuće osnove gradjane izmedju Drine i Jadrana uvažavati za Srbe.
Savremeno srbovanje Bosne svodi sa na izvlačenje novca iz Srbije i jačanje vlasti nad Srbijom u osvajanju tudjeg životnoh prostora.
Vidimo da Srbija danas liči na Bosnu sa str. 559 ove knjige. Ovo je svakako posledica mekog stava prema došljacima i neopravdanog straha pred njima.
Tu je nemoralnost inteligencije Srbije odigrala odlučujuću ulogu.
Sa str. 559 i 560 vidi i sliku današnje Srbije kroz raspad državnog sistema a kroz ponašanje Alek. Vučića u koga je „srce, srce bosansko“.
Vidi još;
Krajišnici kao beli i nekršteni Srbi
Srbi sluge
Andrić Ivo – Pismo iz 1920.
6.6.17.