BAZDULJ, MUHAREM

Ridjen je u Bosni. Bio je novinar sarajevskog oslobodjenja. Ovaj list mu je otkazao dalju saradnju zbog druženja sa književnikom Handke koji ne pravi razliku izmedju knjhiževnosti i elementarnog gradjanskog morala – ne ubij, ne teroriši. Saradjivao je sa beogradskim Vremenom i Danasom. List Danas ga je nagradio kao i Udruženje novinara Srbije. Sada saradjuje sa Politikom i Nedeljnikom.
Vidimo da je u Beogradu dobrodošao pisac koji je odbačen od sredine u kojoj je rodjen. Zašto??
Svakako zato jer se u Srbiji jako, jako malo pravi razlika izmedju umetnika i terorističke bitange.U našoj Srbiji Nevaži u krugovima umetnika i kritičara „jesmo li ljudi ili umetnici“.
To priznaje i sam Bazdulj kada kaže „tu živi najveći broj ljudi koji voli da čita ono što napišem“.(novina 16.5.21.)
U Beogradu se oseća najprijatnije . Tu je našao ljude sa kojima se slaže i rado druži. U ranijim prebivalištima nije nalazio sebi društvo. Tu je osetio „ritam grada“. Jednostavno ukazolo mu se da mu je obvde mesto i tu se najprijatnije oseća.
Zagreb je napustio posle svega nekoliko meseci boravka. Tamo svakako ne pripada – osetio je. Tamo prave , zapažaju razliku izmedju umetnosti i ubij, zakolji, teroriši.
Neki Aca Lukas napisao je knjigu o sebi tj svom „umetničkom“ ostvarenju u kulturi Srbije. Knjiga je ostvarila sebu put preko jednog beogradskog pozorišta . Neki ozbiljni ljudi su zapazili da je to blamaža za pozorište u kulturu uopšte. Ministarka kulture je uzela u zaštitu autora Lukas pričom o knjizi a ne o pozorištu. To se od nje i moglo očekivati – promašaj teme kao rezultat zapišavanja zdrave kulture. Tu, odmah pritrčava Bazdulj u odbranu ministarke. I on kaže da je za srpsku kulturu čak i poželjno da pišu slični autori. Shodno svojoj karijerističkoj želji i svome gradjanskom moralu naglašava da je Srbija „čekala“ takvu knjigu Ace Lukasa.
Oćigledno je da „književnik, kritičar i prevodilac“ Bazdulj smatra da se od uvek u Srbiji radjaju idioti kojima je nepoznato jedno ozbiljno stvaralaštvo te su nam potrebni bosanci da nama „gluperdama“ ponešto objasne.
Istoričar Ćorović u ono vreme zapažao je da Bosna svoju kulturu nikada nije razvijala ali gle sad’ kultura se objašnjava od jednog bosanca.
U savet REMa ušao je isti Bazdulj. I tu će ovaj „veličanstveni“ voditi brigu o kulturi Srbije bez obzira na razumevanje fašističke ideologije nobelovca.
Teško nama srbijancima starosedeocima.
Kaže Bazdulj (27.7.21) da javni servis ima pozitivan uticaj na društvo i da postoji način da se to usavrši. Tu tvrdi da sa naše strane nema suvisle kritike.Opet mi srbijanci „gluperde“ pa to ti je – procenjuje nas „spasitelj“ srpstva Muharem.
Majke Srebrenice upozorile su ovog „veličanstvenog “ u vezi njegovog druženja sa Handkeom da „mera nekog čoveka nisu nagrade već ispunjenje svoje ljudske dužnosti “ na strani pravde i istine. I njegova rodjena majka Nura , pismena i obrazovana ,saglasila se sa Majkama.
Vidimo da je beograd stećište belosvetskog ološa koga ne trpi ni rodni kraj ni severni sused ali u Srbiju je dobrodošao- umetnik pa bog.Sve što je najgore na Balkanu dolazi u Srbiju u Beograd gde natura svoju životnu logiku mržnje i sukoba. Zašto nam to treba?
Utkud ova bolesna pamet u Beogradu? Tu moramo da ponovimo isto što smo i do sada zapažali. Krivci za ovo su isti oni koji diktiraju obrazovanje – Visoke škole i SANU :
Filoz. fak sa lažnom istorijom.
Filol. fak. sa vukovim savremenim jezikom Huna umesto jezikom Srba.
SANU sa svojim uvek neodgovornim starcima i profesionalnim lažovima.
Co:
Filozofski fakultet – Dekan
Filološki fakultet – Dekan
SANU – Predsednik
8.8.21
Izbori starosedelaca – jednino rešenje
Ako ne mi- ko?
Ako ne sad – kad?